Postovi
...
Vuče se zima kao prebijena mačka. Ide sporo ispred mene i s vremena na vreme tromo okreće glavu za sobom. Usta su joj otvorena, na sredini između osmeha i krika. U očima joj vidim ponosno skrivenu bol. Saučesnički je pratim, ona vraća glavu napred, ne gledajući kuda gazi. Za sobom ostavlja nebitne bljuzgave tragove. U svakom od njih prkosno se nazire zemlja spremna za prvo zubato sunce..
Sanjala sam kako se penjem stepenicama svoje gimnazije. Ispred mene je trčao moj sin i ja sam se saplitala o neke silne etisone prostrte svuda po stepeništu i hodnicima, jureći za njim. Na poslednjem stepeniku, brzo sam se izula, patike su se skotrljale do čistačice koja me je psovala što joj gazim tek usisane etisone. Nisam se bojala da ću ga izgubiti. U snu, on je znao gde se nalazi moja učionica. Na javi, to više ne znam ni ja.. Dotrčala sam do odškrinutih vrata, okačena o bravu čekala me je plastificirana akreditacija. Brzo sam je okačila na sebe i nastavila da je stiskam u jednoj ruci, slažući u mislima opravdanje u što kraću rečenicu. Ušla sam u razred i shvatila da su svi obuveni. Zasvrbeo me je dlan. Brzo sam pustila akreditaciju iz ruke i shvatila da me je plastika ogrebala. Tanki beskrvni rez. Tanki, beskrvni san.. Moja škola nikad nije imala etisone.
Otkazujem taxi i krećem peške. Inatim sam se sa svojom hrabrošću, jadno kisnuvši, u kostimu za žurku s elementima demoliranja, kojom se studenti akademije opraštaju od bivših gajbi. Tako se oblačim još samo kad idem kod ginekologa. To su jedine dve situacije u kojima je zgodno da žena na sebi ima i pantalone, i suknju, iako su estetika i praktika stvari u njima prilično suprotne.. Kisnem, dakle, u helankama i sexi-učenica kariranoj plisirki, šljapam bez ritma u novim antilop bakandžama, propadam u sebe, topim se kao ovi posmrtni ostaci snega. Jutro je, sigurno ne idem na žurku.
Muž i svekrva su sinoć u redovnom nastupu patentirali najsavršeniji oblik odbrane protiv seljačina koje su zaposele Banjaluku: "Ja sam iz centra Glamoča, a odakle si ti, majmune?" Naime, svekrva je pod balkonom čula zapomaganje: "Kakvi sve seljaci ne žive u ovoj našoj zgradi.. " i pitala urlajući subjekat: "Gospodine, u čem' je problem?" Gospodin se kultivisao i odgovorio: "Ma neki seljak sad naš'o da pere balkon, sve mi kaplje na auto!" Onako, sa visine, odgovorila mu je: "Nije seljak, gospodine, nego ja."
Teta-spajačica jajnih ćelija i spermatozoida mi na tri strane kuca tromesečni program kljukanja antibebipilulama i injekcijama koje sama sebi treba da dajem u stomak, uprkos lošim nalazima štitne, koje će već neki baja iz te oblasti dovesti u red, ona je sasvim sigurna u to.. Smeje se, ali ipak ne pristaje da dopiše strogo zabranjeno trpljenje ljudske gluposti.
U domovini mi počela Maslenica, celonedeljni praznik kojim se zima ispraća palačinkama i strašilima. Tim mojih kućnih strašila me gleda molećivo. Da, znam.. Moje je samo da ispečem blini..
fjodorova mala, 21. februar 2012 21:14:33


Mudrost dana, komada - 9
i možda i bude nešto ...
pa nek je i strašilo
jbg praznik je
a komentar ovom kazanovi je genijalan!:))
pu, pu, pu, ne kazem da ces imati i ti toliko problema, jer ti si ipak vec rodila jedno(m)... jbg, sranje je sve to! zelim ti da iz te borbe izadjes kao pobednik i to bar sa blizancima posle 9 meseci;)